Osnovna škola Silvija Strahimira Kranjčevića Zagreb

Split; Metković i Imotski

U miru, bez buke, skupila se pred školom u 7 sati ujutro grupa od 34 učenika uz pratnju dviju profesorica, grupa brojem što bi stari Grci rekli PAN METRON, ni prevelika ni premalena. Dan je bio lijep, putovanje prema Splitu našom Dalmatina Croatica bilo je ugodno, raznoliki krajolici Karlovačke, Ličko-senjske, Splitsko-dalmatinske županije u proljeće okupani su bojama cvijeća. Naša prva postaja je bila Salona.

Dočekala nas je mlada profesionalna vodičica iz Splita s kojom smo krenuli u obilazak antičkog i ranokršćanskog arheološkog lokaliteta. Na samom ulazu u Manastirine, groblje koje je nastalo oko groba sveca sv. Dujma, vidjeli smo sarkofag  Don Frane Bulića koji je prvi započeo iskapanja u Saloni, samo groblje koje obiluje sarkofazima i ranokršćanskim reljefima i natpisima, Tuskulum,  Bulićevu kuću koju je gotovo čitavu dao izgraditi od materijala koji je zatekao na lokalitetu, rimske terme, vodovod, „Pet mostova“ lukove koji su činili most preko rukavca rijeke Jadro gdje je vjerojatno svoje sukno tkao i sveti Staš koji je kao i sveti Dujam pogubljen u vrijeme Dioklecijanovih progona kršćana, ostatke dvaju bazilika i oktogonalnu krstionicu, pravu rimsku cestu koja je vodila kroza gradska vrata Porta Caesarea koja nas je odvela do amfiteatra. Amfiteatar je građevina koja je u doba kad je Salona bila glavni grad provincije Dalmacije mogla primiti oko 20 000 gledatelja što je pokazatelj da je taj antički grad tada imao oko 60 000 stanovnika, u doba Dioklecijana poslužio je kao stratište za kršćane te je i sveti Dujam ovdje bio ubijen, u doba Mlečana je srušen da ne bi poslužio kao utvrda Turcima, a danas njegovi monumentalni bijeli blokovi stoje kao podsjetnik da je ovdje bio moćan rimski grad.

Nastavak slijedi pod [više]

Nakon Salone, odlazimo u Split, smještamo se u hostel Goli i bosi na Morpurgovoj poljani u samom centru blizu Marmontove ulice. Nakon kratkog osvježavanja, naša nas je vodičica već  čekala i povela u obilazak Splita. Od rive prema Dikolecijanovim podrumima, na Peristil, do Zlatnih vrata, Bosanskom ulicom do Pjace i Voćnog trga. Čudesan grad! Talijani imaju Rim, ali mi imamo Split i Dioklecijanovu palaču! Zahvaljujemo se našoj stručnoj pratnji i moram napomenuti da smo više puta slušali vodiče po Splitu, ali ovaj put je mlada Splićanka na zanimljiv, jednostavan i način blizak djeci privukla njihovu pažnju.

U 18 h smo večerali u malo restorančiću blizu mora, dali djeci slobodno vrijeme da se pripreme za „malo ispitivanje znanja“ onoga što su vidjeli i čuli tijekom dana. Rezultati su bili odlični. Katkad nam se čini da ništa ne slušaju, ali ipak upijaju znanje na neki svoj način.

U 23h sata je bilo povlačenje u sobe i počinak.

Drugi dan u 9 i30 krenuli smo prema Metkoviću. Suro Biokovo s unutarnje strane prijetilo nam je zajedno s kišom. Dolaskom u Dubrovačku-neretvansku županiju pitom krajolik neretvanske doline odolio je ružnom vremenu. Kiša se uglavnom smirila.

Naše mjesto posjeta je bio Arheološki muzej Narona.  Na lokalitetu Plečašove štale pronađen je Auguestum i 17 skulptura likova iz obitelji cara Augusta i 2005. godine je po prvi puta u Hrvatskoj izgrađen muzej na samom lokalitetu in situ . Arheologinja i jedna od kustosica detaljno nas je provela po rimskom zdanju koje izaziva strahopoštovanje. Saznajemo sve o osnutku Narone, trgovine koja je u antičko doba cvala na ovome mjestu, osobito sa perunikom koja je bila dragocjena biljka za izradu parfema, o carskom kultu i svim predmetima koji su na lokalitetu pronađeni, uljanicama, kamejama, staklenim posudicama za lijekove, urnama, reljefima koji prikazuju razna rimska božanstva…. Neprocjenjivo bogatstvo iz antičke baštine.

Lađe su naš već čekale da se provozamo po slikovitim  rukavcima Neretve. Kišica pada uz riječni vjetar. Vožnja po rukavcima Neretve uvijek izaziva oduševljenje bez obzira na vrijeme. Bogatstvo čiste i bistre vode, plodni zeleni otočići zasađeni mandarinama, čiope koje su nas pratile čitavim putem u čovjeka ulijevaju mir. Bogat ručak u jednom od restorana blizu vode. Sasvim nenadano u restoranu su bili i srednjoškolci iz čitave Europe koji su pjevali plesali uz pjesmu neretvanskih lađara. I naši su se učenici pjesmi plesu priključili.

Čekao nas je još posjet Imotskom. Prije samog  grada zaustavili smo se na „hridinama“ Plavog i Crvenog jezera, dva duboka oka. Ponovo mlada vodičica, sada iz Imotskog, upoznala nas je sa poviješću čitave Imotske krajine i odvela nas do Zavičajnog muzeja Imotski gdje nas je prepustila vodstvu izuzetno zanimljivog kustosa. Ponovo bogatstvo antičkih ostataka budući da je u rimsko doba ovim krajem prolazila cesta koja je spajala Naronu i Salonu koja nam je ostavila i najvrjedniji spomenik mitrej, reljef koji prikazuje Mitru, boga kojeg su osobito štovali rimski legionari. Takvih spomenika je samo pet u svijetu. Budući da je Imotski bio kraj u kojem se prerađivao duhan, saznali smo sve i o njegovoj povijesti. Bilo je vrijeme za povratak u Split. Kiša je prestala, počinak opet u 23. sata.

Zadnji nas je dan za posjet preostala Meštrovićeva galerija i Kaštilac. Zadnji dan boravka u Splitu prijepodne je za sve bilo slobodno, a u 12 sati smo se zaputili u Galeriju. Građevina sa stepeništem poput grčkog hrama stoji na uzvisini. Uokolo u mediteranskom vrtu Meštrovićeve skulpture. Koliko god puta čovjek posjeti ovo mjesto, toliko puta će zaustaviti dah od ljepote i genijalnosti kipara.  Skulpture Psiha,Kontemplacija, Meštrovićeva žena Olga, Job, Pieta…..  pogledom na njih pokušavamo shvatiti kiparevu genijalnost koja nam ipak ostaje nedokučiva.

I za kraj, šetnja stotinjak metara uz more i pinije do Meštrovićevog kašteleta, mjesto koje je Meštrović kupio, uredio i obdario još jednim svojim djelom, kapelicom u kojoj su reljefi u drvetu koji prikazuju Isusov život i raspelo. Mjesto meditacije i spokoja što smo i sami osjetili sjedeći u potpunoj tišini neko vrijeme na poticaj profesorice Kuntić.

Ovaj pregled našeg putovanja mogli bi završiti sa  dvije riječi. BAJKOVITA HRVATSKA!

Danijela Zamola, Melita Kuntić