Iznenađujuće brzo, sa samo jednim stajanjem, stigli smo u Vukovar. Dočekao nas je suncem obasjan grad. Znali smo da nas čekaju dva zanimljiva dana, no nismo ni slutili da će nas u tolikoj mjeri preplaviti tuga i ponos te da će se te dvije emocije izmjenjivati tijekom čitavog boravka u Vukovaru.

Nakon ručka započeo je naš program. Pažljivo smo poslušali dva zanimljiva predavanja – Domovinski rat u Hrvatskoj te Bitka za Vukovar. Ova su predavanja bila svojevrstan uvod u ono što slijedi sutra. Popodne smo proveli u Muzeju vučedolske kulture, jednim od najljepših hrvatskih muzeja, i prošetali životima stanovnika jedne od najstarijih kultura na tlu Hrvatske.

Večer smo proveli zabavljajući se u disko-klubu, gledajući utakmicu između Dinama i Benfice i pripremajući se za spavanje (ili “spavanje”). No, sve u svemu, moglo bi se reći da je noć protekla mirno.

Sljedećeg dana sve se odvijalo kao na traci. Imali smo sreće pa su mjesta koja smo posjetili bila poredana kronološki, tužnim redosljedom kako su se događala stradanja hrabrih stanovnika  i branitelja Grada Heroja.

Prvo smo posjetili Trpinjsku cestu, tzv. “groblje tenkova” gdje se nalazi Spomen dom hrvatskih branitelja te spomenik legendarnom zapovjedniku Blagi Zadri. Nakon kratkog I zanimljivog predavanja krenuli smo k crkvi sv. Filipa i Jakova te franjevačkom samostanu. Ondje smo nakon uvodnog filma poslušali ratnu priču ove crkve, ali i uživali u prekrasnom pogledu na Dunav.

Iz autobusa smo  vidjeli tzv. Kukuruzni put ili Put spasa, jedini mogući izlaz iz okupiranog Vukovara, ali i Vodotoranj, neuništiv simbol ranjenog, no nepobjedivog Vukovara. Slijedio je zanimljiv posjet Memorijalnom centru Domovinskog rata (predavanja o različitim vrstama mina te opasnostima koja od njih prijete i simulacija logora  u koje su odvođeni zarobljeni branitelji I civili).

Posljednji krug mjesta koja smo posjetili bio je i najemotivniji. Vukovarska bolnica, Memorijalno groblje  i, na kraju, Spomen dom Ovčara i masovna grobnica.

Zapalili smo svijeće te u mislima odali počast svima koji su ondje izgubili svoje živote.

Na samome kraju našega putovanja imali smo vremena za kratku šetnju centrom Vukovara prije sudjelovanja u Školi mira. Iva Caktaš i Niko Mađerić predstavljali su našu školu u kvizu znanja te u uzbudljivoj završnici – odnijeli pobjedu!

Bilo je lijepo. Bilo je drugačije. Onako kako i treba biti.

Mahnuli smo Vukovaru i Dunavu, u mislima i srcima zauvijek smo smjestili Grad i njegove stanovnike, one koji su bili i one koji će biti. Njihove su priče postale dio nas pa će i svijeća koju palimo svake godine u studenom od sada imati posebnu, osobnu toplinu.

Generacija osmaša OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića 2018./2019. sa svojim profesoricama