Drugi dan posjetili su Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj u cesti izgrađen na mjestu nekadašnje pošte u kojoj je 1991. bilo zapovjedništvo tog dijela grada. Sljedeće mjesto posjeta je bila Vukovarska bolnica u čijem se dijelu nalazi stalna muzejska izložba Mjesto sjećanja, koja pokazuje u kojim su neljudskim uvjetima boravili ranjenici koji su trpili  neprekidno bombardiranje zrakoplova Jugoslavenske narodne armije od 24. kolovoza do 20. studenog 1991. sa oko 700 granata po danu. Nakon Bolnice, put nas je vodio do Memorijalnog groblja žrtava Domovinskog rata, mjesta gdje se nalazila najveća masovna grobnice nakon II. svjetskog rata. 938 bijelih križeva postavljeno kao spomen za toliko žrtava kasnije ekshumiranih. Ne može se reći koje je mjesto Memorijalnog centra Domovinskog rata u Vukovaru bolnije, tužnije, koje pokazuje veću muku i patnju ljudi i potpunu nemogućnost shvaćanja zvjerskog postupanja i tolike mržnje. Kraj našeg obilaska je bila Ovčara. Naziv je to farme u sklopu Vupika danas poznate po najvećem pokolju počinjenom u Domovinskom ratu. U mraku hangara 200 sitnih lampica na stropu podsjeća na duše ubijenih na tom mjestu, njihove slike se prigušeno pale i gase, njihove stvari leže uz rub, stvari koje uvijek nadžive čovjeka.

Prije povratka kući, učenici iz mnogih hrvatskih škola su se okupili u kući Lavoslava Ružičke i sudjelovali u kvizu o Domovinskom ratu. Pobijedili su učenici naše škole Leon Briški i Mislav Luka Sulić. Čestitamo i zahvaljujemo profesorici Aniti Gambiraža –Knez.

Otići u Vukovar pomaže svima nama, a posebno mladim generacijama shvatiti u kolikoj boli i muci je stvarana Hrvatska država.