Po dolasku u Skradin, smjestile smo se u Hostel. Rasporedile smo se u dvije sobe nakon čega samo otišle u razgledavanje Skradina. Pošto smo došle baš u vrijeme pred turističku sezonu, radovi su bili u punom pogonu. Radila su samo dva kafića i jedan mali Konzum, turista još uvijek nije bilo.  Zatim smo otišle na Rivu i tamo imale jedan kratki „fotosešn“. Dobro, ne baš kratki 😊 Potpuna panika je nastupila u trenutku kad je jedna od nas pogledala na sat i shvatila da je pola 4, odnosno da ja svečano otvaranje za samo sat i pol. Kratki trk do hostela i spremanje je počelo. Bilo je kao u filmovima; haljine, cipele i kistovi za šminku letjeli su posvuda. Neki od nas su se možda malo zanijeli u oblačenju (što su uvidjeli tek kada su shvatili da ostali nisu baš toliko svečano obučeni), ali njih nećemo imenovati.

Otvaranje se odvilo u Kino dvorani Skradin. Voditelj Tonći Maleš, održao je uvodni govor i program je počeo. Pogledali smo izvedbe: Salezijanske klasične gimnazije iz Rijeke, Privatne klasične gimnazije iz Zagrebu, Franjevačke klasične gimnazije iz Visokog te II. Gimnazije iz Osijeka. Kroz igrokaze, predstave, recitacije i razna predstavljanja učenici su dočarali ljepotu antičke baštine. Spavanje je bilo kratko, činilo se kao da je prošlo samo par minuta, ali već su alarmi počeli zvoniti i bilo je 7 ujutro.

Nakon teškog i krmeljavog ustajanja, dio cura je otišao u potragu za pekarom, a dio se ostao izležavati u sobi nadajući se da će ostale spremno podijeliti doručak s ljenčinama 😊. Drugi dan boravka je mogao početi!

Spremile smo se i busom krenule do arheološkog lokaliteta ostataka rimskog vojnog logora Burnum. Tamo smo poslušali izvedbe: XV. Gimnazije iz Zagreba, Katoličke gimnazije i osnovne škole iz Požege, Gimnazije Antuna Gustava Matoša iz Zaboka, te Klasične gimnazije iz Zagreba. Busom smo se dovezli do Bribirske Glavice gdje smo onako premoreni, gladni i žedni dobili zakusku i poslušali izvedbe Škole za medicinske sestre iz Vrapča, Gornjogradske gimnazije iz Zagreba, Gimnazije Lucijana Vranjanina iz Zagreba te Salezijanske klasične gimnazije iz Zagreba.

Vratili smo se u hostel u Skradinu i počele s pakiranje stvari kako bismo sljedećeg dana mogle vrijeme posvetiti izvedbi našeg recitala i druženju s ostalim sudionicima. Navečer smo poslušale zanimljivo predavanje o utjecaju rimske kolonizacije na razvoj sjeverne Afrike  te predstavu I. gimnazije iz Celja. Kasnije smo bile preumorne za ikakvo tulumarenje i otišle smo spavati prilično rano. Znale smo da nas sutradan čeka veliki dan.

Alarmi su počeli zvoniti. To je bio znak da je došao Dan D. Dan naše izvedbe na Festivalu. Obukle smo toge, napravile frizure i uputile se prema Kino dvorani. Predstava je prošla izvrsno, i sve smo shvatile da su se tri mjeseca vježbanja itekako isplatila. Iako smo bile najmlađe izvođačice, bez lažne skromnosti, ponosno možemo reći da smo oduševile publiku  što je i pokazao gromoglasan i dug pljesak. Sretne, ispunjene i zadovoljne pozdravile smo Skradin i uputile se u Zagreb.

Ovo je bilo nezaboravno iskustvo koje nam je pružilo priliku da još više cijenimo ljepotu klasičnih jezika. Nadam se da ću ga imati priliku ponoviti i iduće godine.

Anouk Kivađ