preskoči na sadržaj

Osnovna škola Silvija Strahimira Kranjčevića Zagreb

 > NASLOVNICA
Vijesti

NAŠE PUTOVANJE U EDINBURGH

Autor: Iva Markulin Grgić, 24. 4. 2018.

Rezime:

  • 1 izgubljena putovnica
  • 1 izgubljen mjerač šećera u krvi
  • 1 zamalo izgubljen mobitel
  • 1 zamalo izgubljen ruksak
  • 1 zamijenjen kofer
  • tko zna koliko izgubljenog koječega za što nismo obaviješteni (razni plišanci, naočale, laptopi i sl.)
  • prekrasno iskustvo, nezaboravne uspomene

To bi u najkraćim crtama bilo naše putovanje u Edinburgh da čovjek nema potrebu napisati nešto više o ovom čarobnom putovanju.

Dakle, da počnemo, naravno, s početkom.

NASTAVAK POD [VIŠE]

Dan prvi

U zagrebačkoj zračnoj luci mogla se rezati napetost i iščekivanje. Budući da je bilo rano popodne, nisu se više mogli vidjeti tragovi neprospavane noći. Naizgled su se svi što prije željeli „riješiti“ roditelja, no kada je došao trenutak rastanka, činilo se da nekima i nije tako svejedno. Let do Amsterdama prošao je u najboljem redu. Bilo je, doduše, nekih koji su preuzeli posao stjuardese te šetali od jednoga do drugoga, veselo se smješkajući, no ta je aktivnost na kraju rezultirala suzama i točkom broj 3 s početka ovoga izvješća (nećemo spominjati imena, ali naša će se „stjuardesa“ sigurno prepoznati).

U Amsterdamu (točnije amsterdamskoj zračnoj luci) smo proveli dobra tri sata čekajući naš let prema Edinburghu. I sve bi bilo dobro (i više od toga) da se na kraju nije dogodila ta nesretna putovnica. Ni dan danas ne znamo, kao ni njen vlasnik, kako i u kojem trenutku je misteriozno nestala, no znamo da nam je prouzrokovala neželjenu situaciju koja se protegla na sljedeća dva dana. No, sve je dobro što se dobro svrši pa nećemo više o tome.

U hotel smo stigli dosta kasno pa nam je jedino preostalo leći i dobro se odmoriti za sljedeći dan. Bilo je nekog glasnijeg hihotanja po nekim sobama, ali vrijedni zaposlenici hotela (zajedno s umornim profesoricama) potrudili su se da jutro dočekamo mirno.

 

Dan drugi

Nakon obilnog doručka uputili smo se na razgledavanje Edinburgha. Čitav smo dan proveli nastojeći što bolje upoznati grad koji je zaista čaroban u mnogim smjerovima. Da skratim, tko je čitao i gledao knjige i filmove o Harryju Poterru, može zamisliti što bi prethodna rečenica mogla značiti.

Budući da smo bili smješteni u centru grada, nije nam bio potreban nikakav gradski prijevoz. Sve smo obavljali, što se ono kaže, „na noge“. Razgled smo započeli kraj spomenika psiću Bobbyju koji je zbog svoje četrnaestogodišnje vjernosti prema preminulom vlasniku postao simbolom Edinburgha. Odmah u blizini nalazi se kafić „The Elephant House“ u kojem je dijelom i nastala priča o H. Potteru. Slijedi obilazak groblja Greyfriars Kirkyard na čijim se spomenicima mogu naći imena mnogih likova iz romana. Nakon šetnje i obilaska katedrale Sv. Egidija (St. Giles),  ulicom Royal Mile popeli smo se do edinburške utvrde Edinburgh Castle. Bez obzira na prilično hladan vjetar, zadržali smo se ondje dosta dugo razgledajući sve zanimljivosti koje utvrda skriva. Nakon uzbudljivog prijepodneva slijedilo je još uzbudljivije poslijepodne.  Sada je bilo vrijeme za prvi šoping, ručak ili odmor uz kavicu ili čaj. Trebalo je potrošiti vrijeme do posjeta atrakciji Edinburgh Dungeon gdje smo na zabavan, a na trenutke i zastrašujuć, način upoznali burnu povijest Škotske.

 

Dan treći

Ovaj je dan po mnogočemu bio poseban. Svi smo se vozili prema engleskoj granici, no neki od nas su produžili do Londona (radi već spomenute putovnice), a neki su posjetili povijesno mjestašce Jedburgh, područje Hadrianovog zida dugog 120 km koji je nekad dijelio Britaniju na pola te označavao sjevernu granicu Rimskoga carstva te Glasgow, najveći grad u Škotskoj. Svako je putovanje bilo zanimljivo na svoj način, no većina će pamtiti prekrasne ruševine opatije u Jedburghu, šetnju i šoping u Glasgowu te hladan vjetar na Hadrianovu zidu. Ne smijemo zaboraviti ni na našeg vozača Johna, koji nas je toga dana vozio u tradicionalnom kiltu i dovodio nas u nedoumicu svojim tipičnim škotskim izgovorom engleskog jezika.

 

Dan četvrti

Reći ćemo vam, naravno, da smo vidjeli Nessie. Pa kakvi bi mi to turisti bili da poreknemo njeno postojanje. Ma, naravno da ćemo se zakleti kako je izvirila baš pored našeg broda!

Vozeći se prema sjeveru Škotske promatrali smo tipični škotski krajolik. U blizini Loch Nessa nalazi se Inverness, gradić kroz koji smo se provezli zahvaljujući našem vozaču. Ipak, naš cilj ovoga dana bio je Loch Ness, jezero poznato po legendi o čudovištu kojem Škoti, a i svi drugi posjetitelji tepaju – Nessie. Osim vožnje brodom po jezeru, uživali smo i u šetnji i razgledavanju ruševina dvorca Urquhart te kupovini simpatičnih suvenira. Vratimo se na trenutak na početak i točku četiri iz rezimea. Da, jedan se ruksak vozio dvije ture brodom. Drugi put nije imao kartu, već je, kao slijepi putnik, uživao u vožnji sve dok nije sretno vraćen svojoj vlasnici.

Večera, pakiranje, spavanje. Ili…? Pozdrav ekipi iz kupaonice.

 

Dan peti

Jako rano smo ustali, pomalo tužni što odlazimo iz predivne Škotske, pomalo sretni što se vraćamo svojim kućama puni dojmova i, barem toga jutra, sigurni da ćemo se vratiti bar još jednom, jer ostalo je puno toga što nismo stigli vidjeti, a vrijedno je pažnje. Ponovno let do Amsterdama, boravak na aerodromu, posljednje kupovine te let do Zagreba. Ovdje zapinjemo za jedan, nikako našom krivnjom, zamijenjen kofer. Netko od putnika jako je požurio te uzeo kofer našega učenika. Nadamo se da je do sada zamjena već obavljena.

Ispunjeni novim spoznajama i iskustvima odlazimo svojim domovima kako bismo sa svojim obiteljima podijelili ono najljepše s ovoga putovanja.

 

Na kraju, potrebno je spomenuti i našega vodiča, gospodina Boška, koji je strpljivo odgovarao na sva naša pitanja, dijelio s nama sve probleme, ali i radosti ovoga putovanja. Ako pročita ovo naše izvješće, lijepo ga pozdravljamo i još jednom mu se zahvaljujemo na znanju koje je podijelio s nama te pomoći u svim peripetijama koje su nas snašle.

 

I još, na kraju poslije kraja – kao profesorice koje su, pa valjda vam je to jasno, krenule u ovu avanturu s 43 učenika s velikom odgovornošću i brigom, želimo pohvaliti i zahvaliti svim sudionicima putovanja na suradnji, točnosti, razumu, radosti i svemu lijepomu što smo dijelili na ovako zahtjevnom i dalekom putovanju. Svi zajedno stvorili smo jednu nezaboravnu uspomenu, sličicu koja se ne zaboravlja tek tako.

 

Izvještaj podnijele: prof. Fidler, Markulin Grgić i Kuntić

U Zagrebu 23. travnja 2018.




CMS za škole logo
Osnovna škola Silvija Strahimira Kranjčevića Zagreb / Bogišićeva 13, HR-10000 Zagreb / os-sskranjcevic-zg.skole.hr / os-sskranjcevic-zg@os-sskranjcevic-zg.skole.hr
preskoči na navigaciju